“Ispisana je povijest hrvatskog ženskog rukometa. Polufinale Europskog prvenstva. Na teren smo izašli protiv fizički najmoćnije reprezentacije prvenstva, Francuske. Vjerojatno najomraženijeg rukometnog protivnika, ali ne iz ženskih, već i iz muških okršaja. Naravno da smo željeli malo poravnati račune i ući u finale, ali nismo uspjeli.
Na startu utakmice smo možda bili pomalo impresionirani velikom utakmicom, možda unaprijed zadovoljni svime što smo postigli, možda u prevelikom grču od samog početka, nismo izgledali isto, nije to bila ista Hrvatska s početka turnira, sa svih utakmica do tada.
Premda smo htjeli biti neopterećeni i dati sve pa i više od toga, bili smo neiskusni i bez napadačke ideje u prvom poluvremenu. Ipak, treba biti iskren i reći da se u tome svemu nešto pitalo i Francuskinje koje su po mom mišljenju u utakmici protiv nas odigrale najboljih trideset minuta na ovom prvenstvu. Puno bolje od njihove obrane u prvom poluvremenu ne može, a naše cure nemaju zašto patiti, nemamo za čime žaliti ili biti razočarani.
Kao što sam napominjala u svakoj kolumni dosad, sve ovo se gradilo godinama, uložen je ogroman broj radnih sati da bi se doseglo prvo polufinale u povijesti hrvatskog ženskog rukometa, a s druge strane stajala je Francuska , kojoj je to bilo jedanaesto polufinale , u nogama i rukama i moramo biti ponosni što smo imali priliku biti na ovakvoj pozornici, protiv takvog protivnika.
I zato kažem da nismo ništa izgubili, nego smo dobili. Dobili smo ono što nije nitko u povijesti ženskog rukometa, iskustvo igranja polufinala! A igrat ćemo ih mi još, sigurna sam. Igrati s iskustvom danskog polufinala iz 2020-te i s onim što nas krasi cijeli turnir – osmijehom.
Cure i nakon ove utakmice, velike polufinalne, nisu bile raspadnute. Tužne možda jesu, i frustrirane što rezultat nije duže bio aktivan, ali i dalje ih je krasio osmijeh, makar ovaj put nije bio pobjednički. Krasilo ih je i zajedništvo jer su pokušavale, jedna za drugu, predaja nije bila opcija.
Zbog toga sam sigurna u jedno. Ovo nije bljesak, slučajnost, ova reprezentacija će biti svjetlo koje će trajati godinama i koja će jednog dana imati polufinala i finala u nogama i rukama,i igrati ga.
Danas Keti uživaj u svom danu, sretan rođendan! 🙂
A sutra, još jedna za povijest, ma kako završila!“
Vaša Kapi <3
Ivana Kapitanović
